Pre 63 godine, mešanac po imenu Lajka, postala je prva životinja koja je orbitrirala oko Zemlje. Umrla je u Svemiru; sama, u agoniji i mukama. Uginula je usled posledica pregrejavnja. Satelit nije bio dovoljno izolovan od sunčevih zraka, a ona se u osnovi ,,kuvala” do smrti. Sovjeti, pak, nikada nisu priznali da su znali da se Lajka neće vratiti sa puta i da će nestati u eksperimentu.
Poreklo Lajke je manje više nepoznato, budući da je ovaj pas lutalica doveden u laboratoriju direktno sa hladnih moskovskih ulica. Smatralo se da će psi lutalice naviknuti na hladnoću, izgladnjivanje i teške ulične uslove života moći da odgovore izazovu za koji su pripremani. Po nekim izvorima, Lajka je bila mešanac terijera i haskija. Iako je tokom treninga dobila više nadimaka, ime koje je ostalo zapamćeno – Lajka u doslovnom prevodu znači lajavica.
Da bi se prilagodila na kapsulu pod pritiskom koja je bila dugačka samo 80 centimetra, Lajka je na svakih par dana premeštana u sve manje kaveze. Pas je prošao i test pod cenrifugom, koja stimuliše snagu pri lansiranju satelita i buku.
Ovaj pas opisan je kao miran i druželjubiv. Keruša, stara oko tri godine, zajedno sa još dva psa trenirana je za opstanak u malom prostoru, hranjena želatiniranom hranom i obučavana da podnese predstojeći stres.
Ipak, smisao celokupnog treninga nije se odnosio na njenu mogućnost preživljavanja, budući da se unapred znalo da se Sputnjik 2, brod u kome je Lajka lansirana, neće vratiti na Zemlju. Pod izgovorom napretka Lajka je unapred osuđena na smrt.
Prema nekim podacima, na izbor psa uticao je i nedostatak popularnosti. Lajka je bila pas koji nikome neće nedostajati. Ipak, i u to vreme, bilo je ljudi čija je svest o moralnim dilemama vezanim za ovakve poduhvate prevazilazila tadašnje naučne okvire. Jedan od naučnika koji su radili na projektu trudio se da ulepša Lajkine poslednje dane vodeći je kući da se igra sa njegovom decom.
Sovjetske vlasti dugo su uspevale da kriju detalje vezane za sam kraj psa heroja. Spekulisalo se o dužini preživljavanja, kao i načinu na koji se Lajkin život završio. Konačno je objavljeno da je Lajka uginula 72 sata nakon lansiranja usled stresa i visoke temperature u kabini Sputnjika 2, izazvane kvarom sistema za regulaciju temperature u letelici.
Lajkini posmrtni ostaci izgoreli su zajedno sa svemirskim brodom prilikom njegovog povratka u atmosferu Zemlje, skoro godinu dana nakon lansiranja. Iako je Lajkina ekspedicija izazvala brojne reakcije, sovjetske vlasti nastavile su sa ovakvim eksperimentima. Smatra se da je na ovaj način žrtvovano preko 30 pasa lutalica.
Svemirski poduhvat u kome je stradala Lajka izazvao je brojne proteste u mnogim evropskim prestonicama. Najveća reakcija javnosti zabeležena je u Londonu, gde su ljubitelji životinja protestvovali izlaskom na ulice zajedno sa svojim kućnim ljubimcima. Brojni telefonski pozivi upućeni su Kraljevskom društvu za borbu protiv surovosti nad životinjama, a britansko Nacionalno udruženje za zaštitu pasa podnelo je inicijativu za uvođenje minuta ćutanja posvećenog žrtvovanoj keruši.
U godimama koje su usledile nakon Lajkine smrti, nikada nije javno dovedena u pitanje odluka o tome da se pas pošalje u svemir, sve do 1998. godine, kada je nakon sloma sovjetskog režima, Oleg Gzenko, jedan od naučnika odgovornih za Lajkino slanje u Svemir izrazio žaljenje, što je dopustio da umre.
Bez sumnje, Lajkina smrt ostavila je moralni pečat u tadašnjem Sovjetskom savezu, o čemu svedoči i činjenica da je 2008. godine u Moskvi podignut spomenik u znak sećanja na mešanca Lajku. Daleko pre toga, još 1964. godine, takođe u Moskvi, podignut je spomenik Osvajačima svemira, na kome je svoje mesto, takođe, zaslužila i ova lajava lutalica nesrećne, ali herojske sudbine.
Nesrećna Lajka je samo jedna od 115 miliona životinja nepotrebno korišćenih u eksperimentima širom sveta na GODIŠNJEM nivou.
U Lajkinu, i čast svih žrtvovanih životinja.
Jovana Ristić
Ostavi komentar