Od kako je afroamericanac Džordž Flojd na brutalan način ubijen od strane policajca, Ameriku ponovo drma “crna” groznica. Protesti ne prestaju, ali se, ako je verujući medijima, barem agresija na ulicama svela na minimum, te se isti odvijaju mirno.
I eto nas, u 21.vek, veku robotike, pametnih telefona, ali i dalje, reklo bi se, ograničenih ljudi.
Kako vreme odmiče, stiče se utisak da ovu situaciju neće moći da reši jedan ,,Happy meal”, ako me razumete.
Na sve to gledamo užasnuto i osuđujuće.
Od robova i berača pamuka, do predsednika Obame.
A kakva je situacija u Srbiji?
Znate onu-prvo počistite ispred svojih vrata, pa onda gledajte tuđa. Mi smo odlučili da ono ispred naših preskačemo.
Cigani ili Romi? Oni su srpski Flojd. Omalovažavani u svim sferama društva, bez šanse za boljitkom. Na njih neretko gledamo sa predrasudama, ponekad osnovano, ali zaboravljamo da i u našem žitu ima kukolja.
Baš u 21.veku autoputeva, šoping centara, neko ne dobije šansu da u isti uđe. Jer je njemu, po našem društvu, mesto ispred, sa kartonskom kutijom. Iako ne podržavam prosjačenje, jer ima malverzacija gde stariji primoravaju decu, a onda im taj novac uzimaju ne ulažući u njih, pitam se, a kako bih ja? Da mi je koža druge boje, da nisam većina i da nemam šansu?
Da me udaju sa 12 godina za istih tih 12 godina starijeg muškarca, bez prava da kažem išta? Da znam išta? I da mislim da je sve to normalno.
Znate li da je jedan od velikana našeg glumišta na smrt pretučen u sred metropole zvane Beograd, na Zelenom vencu, samo zato što je nekome ko je zatrovan mržnjom zaličio na Roma? Zvao se Dragan Maksimović Maksa. U slučaju da vam nije poznato, on je igrao ulogu Učitelja u filmu Srđana Dragojevića “Lepa sela lepo gore”. Maestralan! Bio.
I onda, mi danas, tako veliki, osvešćeni, čovekoljupci, kažemo-Nisam rasista, ali…
Neretko se varijacije od reči “ciganin/ciganka” koristi kao pogrdni pridev u našem jeziku.
Da, društveni slojevi postoje oduvek. Prosto je tako. I u prirodi. Zna se gde je mesto lavu, a gde zmiji. Pauku. Zecu.
Ali, zar nismo napravili nikakav pomak da manjine integrišemo u normalne tokove života.
Valjda nam je svima data jednaka šansa, samim tim da svi gazimo istu zemlju? Ili ne? Kaži mi koja ti je boja kože, da ti kažem kakav si čovek.
Iz ugla Jelene Lukić
Ostavi komentar