26. juli je tužan dan za mnoge Banjčane, koji pamte srećne dane, ,,Kapicu”, kafanu kod Cuja, restoran ,,Jugoslaviju”, period nezaboravnog druženja i bezbrižnog života

Letnji Aranđelovdan, 26. juli, datum je koga se mnogi stanovnici Mataruške Banje, pogotovo oni stariji, prisećaju sa setom i žalom za nekim srećnijim, ne tako davnim vremenima, kada je ovo mesto živelo od turizma, lečilišta, ali i naširoko poznatog, odličnog noćnog provoda.

Na današnji dan, povodom Aranđelovdana (Letnjeg), ovde se tradicionalno održava sabor. Poslednjih godina, ovaj dan se gotovo ni po čemu ne razliukuje od bilo kog drugog dana, a do polovine devedesetih godina, 26. juli, za mnoge Banjane, bio najiščekivaniji dan u godini. Kako i ne bi, kada su se tada stanovnici cele bivše Jugoslavije, utrkivali da zauzmu smeštaj i mesto u nekom od restorana sa ,,živom” muzikom.


Tokom ,,zlatnih”, sedamdesetih i osamdesetih godina, Mataruška Banja je u toku sezone imala oko 15.000 gostiju, a osim u državnim smeštajnim jedinicama, mnogi su odsedali u privatnim vilama i kućama meštana, koje su od sredine juna do početka oktobra bile popunjene.


Sezona je počinjala početkom juna, nakon pšenične žetve u Vojvodini, budući da su Vojvođani bii i najčešći gosti i trajala je do prvih dana oktobra. Prema rečima meštana sa kojima sam razgovarala, u toku jedne sezone, u zavisnoisti od broja soba, pojedini kućevlasnici, imali su dobit i do 10.000 tadašnjih maraka.


Restorani su, naravno, radili ,,punom parom”, a muzika ,,uživo” se podrazumeva, ne samo vikendom, već i radnim danima. Osim luksuznog ,,Termala”, u kome su redovno nastupala najveća muzička imena, tu je i nezaboravni restoran ,,Jugoslavija” na samoj obali Ibra. Baš u ovom restoranu, karijeru je počela i kraljica narodne muzike-Lepa Lukić. Kafana ,,Plaža”, kod legendarnog Cuja, okupljala je goste svih uzrasta, profesija i materijalnog statusa. Kažu, ne postoji Kraljevčanin, ali ni ljubitelj karte u JugoslavijI, koji bar jednom nije probao čuvene ,,mazalice” kod Cuja i ostao tamo do jutarnjih sati .

Stari Banjčane, posebno su bili vezani za kafanu ,,Kod Špagovića”, koja je izrodila velike ljubavi i mnoge devojke i mladiće iz drugih gradova, učinila Banjčanima. Tu je i prvi klub-kafić u Mataruškoj Banji ,,Malibu”, kroz koji su prošle mnoge generacije.


Najpopularnije mesto sa suvenira i razglednica ,,Pozdrav iz Mataruške Banje”, čuvena poslastičarnica ,,Kapica” na obali Ibra, objekat je u koji su gosti dolazili uvek pola sata ranije, da bi zauzeli što bolje mesto sa poglednom na Ibar. Šampite, išleri i boza iz ove poslastičarnice i danas se pamte.


Za vreme sabora u Mataruškoj Banji, improvizovani šator restorani, montirali su se duž čitavog parka nekoliko dana ranije, a postavljane su i tezge sa raznim suvenirima, igračkama, pokretne kućice sa slatkim đakonijama. Fotografi, šibicari, ulični svirači, širom Jugoslavije, dolazili su da se dobro provedu, ali i zarade koji dinar.


Već godinama pusta, sa svega dve ili tri tezge, pijaca u Mataruškoj Banji, od ranih jutarnjih časova, takođe, tvrde, meštani vrvela je od turista, koji su kupovali kraljevački domaći sir i kajmak u velikim količinama, i poput suvenira poklanjali ih prijateljima u svojim gradovima.


Danas, visećim mostom koji spaja Matarušku Banju i Konarevo, prolaze samo meštani. Više, nažalost, nema ni slučajnih prolaznika. Novije generacije, verovatno, ne mogu ni da pretpostave da su svojevremeno, na tom istom mostu, redovi turista čekali da pređu na drugu stranu reke.

U prilog tome govori i podatak da se, na današnji dan, 1987. godine, za vreme održavanja sabora , stari viseći most, usled prevelikog preoterećenja, srušio u Ibar, sa sve turistima koji su se u tom trenutku našli na njemu. Na sreću, nije bilo žrtava.


Dve godine je bilo potrebno da se sagradi nov most, ali ni to nije sprečilo hordu ljudi, da i dalje posećuju omiljene restorane, zahvaljujući meštaninu Desku Đorđeviću, koji se dosetio da čamcem prevozi najvernije ,,kafanoljupce” na drugu stranu Ibra i natrag. Prema rečima meštana , Dragoslava, redovnog korisnika Deskovih ,,usluga”, Desko je prevozio dan-noć, a cena povratne karte iznosila je pet dinara.

U znak sećanja na neka srećnija vremena i sa nadom u lepše sutra Mataruškoj Banji i njenim stanovnicima.


Jovana Ristić

O autoru

Jovana Ristić

Jovana Ristić je rođena 1991. godine i po zanimanju diplomirani novinar. Dobitnik je priznanja RTS škole za mlade novinare "Balkan media team". Osim u novinarstvu, oprobala se i u svetu PR-a i marketinga.

Ostavi komentar