U blizini manastira Studenice, daleko od civilizacije, nalaze se Košaninova jezera, prirodni fenomen koji i danas zbunjuje naučnike. Tokom letnjih suša voda nadolazi, dok se u zimskom periodu jezero suši. U pojedinim delovima voda je slana, a meštani ih povezuju sa vilama

Košaninova jezera čine dva jezera, malo i veliko, u obliku elipse, na oko 900 metara nadmorske visine.    Nalaze se u dolini manastira Studenice, na planini Radočelo, usred šume bukve, jele, smrče i bora. Za njih, nažalost,  znaju tek pojedini zaljubljenici u prirodu, iako zbog svojih karakteristika predstavljaju redak prirodni fenomen obavijen misterijama i legendama koje se i danas u ovom kraju prepričavaju.

Ova neobična jezera ime su dobila po botaničaru Nedeljku Košaninu, koji je rođen u ovom kraju i koji se među prvima bavio njihovim proučavanjem.  Pod zaštitom su države prve kategorije, a Unesko ih je proglasio rezervatom biosfere 2001. godine.  Sa druge strane, mnogo toga što se vezuje za Košaninova jezera ni danas nije ispitano. Osim krajnje neobičnog izgleda, ono što ih, ponajviše,  izdvaja je to što  nivo vode u jezeru opada tokom zime i kišnih dana, dok leti, pogotovo za vreme velikih suša jezero nadolazi.

Zanimljivo je i to da je u malom jezeru, gorskom ogledalu, među četinarima, i voda slana. Do ovog podatka došlo se zahvaljujući istraživačima Branislavu Matijeviću i Milovanu Gajiću, između ostalog i zbog činjenice da se žabe nalaze samo u gornjem delu jezera.

Veliko jezero je obraslo vegetacijom  i samo manji delovi jezera se nalaze pod vodom sa obodnim delovima obraslim šumom. Samo jezero predstavlja specifičnu biljnu formaciju, jer se u njemu naselila biljka metlasta oštrica, koja je formirala impozantne busene, koji izgledaju kao ogromna sedišta. U vreme kada tresava ozeleni,  buseni se međusobno doduruju i na pojednnim mestima jezero izgleda kao livada u poznu jesen.

Oni koji su ovaj dragulj prirode imali prilike da vide tokom različitih godišnjih doba, tvrde da je najlepše vreme za posetu rana jesen i kasno proleće, kada prizori, doslovce, ostavljaju bez daha i nastaju ,,nestvarne” fotografije.  Zbog nepristupačnosti terena i velikih snegova, zimski dani nisu najbolja opcija za izlet do ovih neobičnih jezera.

I dok većina stanovnika okolnih gradova ne znaju da se u njihovoj blizini nalazi ovaj prirodni fenomen, mnogi inostrani turisti, zaljubljenici u prirodu, fotografi, planinari i motociklisti, već godinama praktikuju da za vreme obilaska srpskih manastira, planina i etno-sela posete i Košaninova jezera.

Među meštanima se i danas prepričavaju razne legende, a jedna od njih kaže da su se vile okupljale i igrale kolo oko ovih jezera i da svaki busen na velikom jezeru predstavlja  jednu vilu. Vilino kolo prestavlja krug u travi, posebne boje, različite od rastinja koje okružuje jezero.  Kada se na pašnjaku ugleda vilino kolo, to je, kako se veruje, pouzdan znak da su vile prethodnu noć okupile na tom mestu i igrale kolo do prvih sunčevih zraka. Ukoliko bi mladić ili devojka ugazili u ovaj travnati znak , vile bi im uzimale razum, a iz ljušture od tela za kratko vreme istekli bi životi.  U slučaju da krava ili ovca ugaze  u vilino kolo mleko bi im prestalo ili bi se zamutilo.

U neposrednoj blizini jezera nalazi se manastir Pridvorica, na putnom pravcu koji vodi do  manastira Studenice.  Nažalost, do ovih  neobičnih jezera vrlo je komplkovano doći, putokazi gotovo da i ne postoje, a i jedina opcija je dugo i zamorno pešačenje, s obzirom da do jezera vodi jedino imropvizovana “staza” dugačka šest kilometara kojom većina putničkih vozila ne može da prođe.

Ipak, s obzirom na porast broja domaćinstava ovog kraja koja su se poslednjh godina preorijentisala na seoski turizam i promociju obliižnjih  lokaliteta , verujemo da  bolji dani i za Košaninova jezera tek dolaze.

O autoru

Jovana Ristić

Jovana Ristić je rođena 1991. godine i po zanimanju diplomirani novinar. Dobitnik je priznanja RTS škole za mlade novinare "Balkan media team". Osim u novinarstvu, oprobala se i u svetu PR-a i marketinga.

Ostavi komentar