Mlada umetnica, Violeta Gvozdenović, rodom iz sela Pečenog kod Kraljeva, dokaz je da umetnost često sama sebe prepozna i da ne postoje prepreke ukoliko su želje dovoljno velike.
Otkriva nam koliko je zaista teško pronaći posao u struci, da li je Umetnička škola u Kraljevu dobra ,,odskočna” daska, koji profil ljudi danas kupuje slike, ali i to koliko su društvene mreže promenile pogled na umetnost

Nakon Umetničke škole u rodnom gradu, završila je Fakultet primenjenih umetnosti, na smeru Restauracije, a zatim i master studije, sa prosečnom ocenom 9,5. S obzirom da i pored brilijantnog talenta i mukotrpnog dugogodišnjeg rada, nije uspela da pronađe posao u struci, odlučila je da se prilagodi savremenom načinu poslovanja i svoje slike prodaje po porudžbini preko interneta. Pored toga, bavi se i pčelarstvom, grafičkim dizajnom i radi u jednoj austrijskoj osiguravajućoj kući.


Ljubitelji ulja na platnu, vrlo brzo su prepoznali talenat ove ljupke devojke, pa se njene slike, pre svega portreti i ikone, danas putem društvenih mreža, naručuju i po nekoliko meseci ranije. Ipak, pored slikarstva, Violeta mašta da se jednog dana (kada se stvore finansijski uslovi), posveti najhumanijem umetničkom pozivu- restauraciji.

Prema njenim rečima, ljudi u Srbiji i dalje nisu svesni kojim bogatstvom raspolažemo kada je naša kulturna baština u pitanju, a umesto da je negujemo, mi je svakodnevno, svesno ili ne, skrnavimo.


-Kulturna baština je naša lična karta, identitet, pa i ,,prozor” u svet. Pogledajte samo sa šta se radi sa spomenicima kulture. Žvrljanje i pisanje po spomenicima je zločin. Ima toliko materijala za restauratore, ali nažalost, nema dovoljno finansija koje se opredeljuju u te svrhe- iskrena je Violeta.


Što se same restauracije tiče, na godišnjem nivou, ovaj smer završi svega sedam do deset studenata, među kojima su Kraljevčani, po pravilu, visoko kotirani.


-Od sedam studenata sa moje klase, čak četvoro su Kraljevčani, što itekako govori o kvalitetnom radu ovdašnje Umetničke škole. Ipak, veoma mali broj nakon fakulteta uspe da pronađe posao u struci, pa čak i nešto srodno onome za šta su se školovali. Iako je restauracija moja velika ljubav, trenutno sam taj poziv ostavila po strani, jer zahteva veliku finansijsku potporu. Sa prodajom slika je drugačije. Kroz prodaju slika, umetnik može sebi da obezbedi pribor za rad i da nešto zaradi– za portal Zebra, objašnjava Violeta.


Prema njenim rečima, slikarstvo danas, u mnogome se razlikuje od perioda pre pedeset, dvadeset, pa čak i deset godina, jer osim talenta i konstantnog usavršavanja, uspešan umetnik je nužno i multifunkcionalna ličnost koja poznaje marketing, copy- writting, online prodaju -svo breme koje digitalno doba nosi sa sobom.


-Slikarstvo se prilagođava današnjici maksimalno. Kao i u ostalim sferama života, prisutna je pojava senzacionalizma, sa ciljem da se privuče pažnja publike. Promenila se i struktura ljudi koji kupuju slike. Nažalost, umetnost preti da uskoro postane isključivo stvar prestiža i rivaliteta među bogatim pojedincima. Da se ne lažemo, uvek je toga bilo, ali sada je, rekla bih, to baš naglašeno -pojašnjava naša sagovornica.


Iako joj ne smeta sama činjenica da je umetnost velikim delom ,,prešla” na društvene mreže, Violeta veruje da je to delom doprinelo da se vešto i perfidno kao umetnost plasira nešto što nema umetničku, već isključivo senzacionalističku vrednost.

,,Online” kupci najčešće joj naručuju portrete, ikone i pejzaže, a ni aktovi, pogotovo ženski, nisu joj strani.


Akt je sastavni deo i vrlo zahtevna grana slikarstva, sa kojom se studenti susreću na početku studija. Još se u tom periodu student potpuno izgubi osećaj da se preko puta njega nalazi nago ljudsko telo. Umetnik to gleda na potpuno drugačiji način. Ženski aktovi su, naravno, uvek traženi i uglavnom ih naručuju muškarci. Što se muških aktova tiče, moram da priznam da takvih narudžbina još nisam imala- kroz smeh dodaje Violeta.


Želja joj je, kaže, u narednom periodu, da otvori atelje u rodnom gradu, što će uticati da manje radi ,,šablonskih”, a više slika ,,za dušu”, čime će i njen lični pečat doći do izražaja, koji je, uostalom, san svakog perspektivnog umetnika.


U svom dosadašnjem radu, mlada kraljevačka umetnica bila je deo brojnih izložba restauracije i konzervacije Muzeja Jugoslavije i Muzeja primenjenih umetnosti. Njen master rad predstavlja kompletan proces konzervacije slike na platnu ,,Bogorodica sa malim Hristom”, iz 18. veka, mentora prof. Svetislava Nikolića i predstavljen je na Kolektivnoj izložbi smera restauracije i konzervacije umetničkih slika na platnu.

Osim talenta koji je dobila na dar po rođenju i istrajnosti da ga neguje, Violetu krasi i dobročinstvo, budući da je sliku, izloženu u Centru za kulturu Vlada Divljan, na licitaciji, donirala deci sa posebnim potrebama. Namera joj je i da uskoro, takođe, preko društvenih mreža, organizuje akciju poklanjanja slika, kako bi njeni radovi postali dostupni i onima koji nisu u zavidnoj finansijskoj situaciji.

Jovana Ristić

O autoru

Jovana Ristić

Jovana Ristić je rođena 1991. godine i po zanimanju diplomirani novinar. Dobitnik je priznanja RTS škole za mlade novinare "Balkan media team". Osim u novinarstvu, oprobala se i u svetu PR-a i marketinga.

Ostavi komentar