Iako je epidemija koronavirusa, uticala ne broj posetilaca Robne i Zelene pijace u Kraljevu, Buvlja pijaca radi punom parom, a prodavaca i kupaca, ako je sudeći po prizorima koje smo danas zatekli, sve je više.
Za razliku od Zelene pijace, buvljak radi samo petkom i nedeljom, a prve improvizovane tezge postavljaju se već oko 6 časova. Najveće gužve su u ranim jutarnjim časovima, kada dolaze ,,najiskusniji” posetioci, koji veruju da se dobra roba odmah proda. Cenkanje se, naravno, podrazumeva.
Na buvljoj pijaci, danas, sve generacije i razni profili ljudi, penzioneri, roditelji sa malom decom, zaljubljeni parovi, sredovečne žene, majstori, doktori… Dok su neki Kraljevčani, reklo bi se, došli iz čiste znatiželje, budući da u grupicama samo razgledaju, veliki broj kupaca nosi pune kese robe. Zatičem i nekoliko mladih devojaka, obučenih kao ,,sa modne piste”, koje tragaju za što boljim markiranim komadima odeće, koje će u najgorem slučaju, platiti 300 dinara.
U velikim gomilama nasumično složene robe, nalazi se i nova, sa etiketom. Većina prodavaca preprodaje polovnu roba iz uvoza, a cene se formiraju u odnosu na to da li je oštećena, odakle dolazi i naravno, da li je markirana. Recimo, duga haljina ,,Mango”, sa etiketom, koju sam ,,,izbunarila” koštala je 180 dinara, a ,,Zarine”, takođe, nove farmerke svega 120 dinara.
Iz razgovora sa prodavcima saznajem da robu, uglavnom, kupuju u velikim, hermetički zatvorenim kontejnerima, a da pritom ne znaju šta se u njima tačno nalazi, sve dok ne dođu kući i raspakuju. Nekad imaju više, a nekad manje sreće.
-Desi se da ceo kontejner bude ,,krš”, i šta ćeš, ako prodaš i po 50 dinara neki komad, dobro je. A nekad, ,,ubodeš” lutriju. Sve zavisi. Vidi ovu ,,Hilfiger” majicu, neotpakovana, odlična. Nju ispod 300 dinara ne prodajem ni živa, jer znam koliko vredi inače– objašnjava Maja, jedna od prodavačica ženske garderobe.
Oko tezgi sa nakitom je, možda, i najveća gužva. Upravo ovde je i najviše mladog sveta. Devojke u grupicama biraju modne detalje u vidu prstenja, narukvica, minđuša, pa čak i brendiranih naočara. Proveravam, sve je novo. Na etiketama, kao zemlja porekla naznačen je znak Evropske Unije. I zaista, uočljiva je razlika u kvalitetu između ovog nakita i onoga koji se prodaje u kineskim prodavnica. Cene su, pak, poprilično šarenolike.
Srebrni predmeti su, naravno, skuplji, a popust imaju stalne mušterije. Deset pari malih minđuša u pakovanju, recimo, košta oko 100 dinara. One elegantnije, sa radom, kreću se od 200 do 700 dinara po komadu. Ima i predmeta od Swarovski kristala i nerđajućeg čelika. Primera radi ,,Guess” narukvica, za verne mušterije košta 700, dok je za ,,prolazne” 900 dinara.
Osim preprodavaca, oko čijih je tezgi i najveća gužva, na desetine prodavaca na šatorskim krilima prodaje polovne predmete iz kuće, od dečjih rošula, preko starih lustera, umetničkih slika, kuvala za kafu, ringli, starih mobilnih telefona, tostera, do aparata za gašenje požara…
Jedan od njih, pristao je da priča za portal Zebra. Iako priznaje da nikada nije mogao da zamisli da će u starosti da zarađuje od prodaje polovnih stvari, više mu, tvrdi, prija da nedeljom dođe ovde i potroši vreme, nego da sedi kod kuće i žali se na težak život.
-Komšije mi redovno donose stvari koje im ne trebaju, pa umesto da završe pored kontejnera, poklone meni, jer znaju da tako mogu da zaradim koji dinar preko penzije. Većina nas prodaje ovde godinama, poznajemo se i družimo. Draže mi je da ovde, sa narodom provedem nedelju, nego da sedim u kući i budem beskoristan. Što se cena tiče, kreću se od 50 dinara. Najskuplji predmet koji sam prodao je daska za skijanje (snoubord). Sećam se, poklonio mi je jedan gastarbajter, hteo je da je baci. Sakupljala mu, kaže, prašinu na tavanu. Prodao sam je za 50 evra, malo li je?- ponosno ističe stariji sugrađanin Zoran, koji već tri godine prodavajući stare stvari dopunjava kućni budžet.
Delove za usisivače koji se više ne prozivode, televizore, zatium, punjače i baterije za starije modele mobilnih telefona, alat za veliki broj zanata, po i više nego pristupačnim cenama, moguće je pronaći kod dobro snabdevenih prodavaca.
Buvlja pijaca u Kraljevu, omiljeno je i mesto mnogih kolekcionara umetnina širom Srbije, jer za veoma mali novac mogu da pronađu vredne eksponate, čije vrednosti, nažalost, većina prodavaca nije svesna.
Dok za jedne Buvlja pijaca u Kraljevu predstavlja borbu za golu egzistenciju, za druge je uobičajena nedeljna jutarna razonoda. Da li je više onih koji dolaze iz prvog ili drugog razloga, procenite sami.
Jovana Ristić
Ostavi komentar