Talentovani Vukašin Brajić, muzičar britkog jezika, poznat po najboljim rok svirkama u prestonici i jedan od zaslužnih što se varnice rock and rolla i dalje nisu ugasile, smatra da muzika predstavlja realnu sliku budućeg društva, a da ćemo posledice katastrofalane muzike osetiti tek kroz dve ili tri generacije

Talentovani Vukašin Brajić, široj javnosti poznat nakon učešća u takmičenju ,,Operacija trujumf”, u kojem je osvojio drugo mesto, važi za muzičara koji već godinama unazad pravi najposećenije svirke rok muzike u prestonici i jedan je od zaslužnih što se varnice rok and rolla, i pored velikih iskušenja današnjice, nisu ugasile.


Prepoznatljiv po britkom jeziku, Vukašin ne krije nezadovoljstvo zbog situacije u kojoj se našla muzička scena u Srbiji, pogotovo zbog verovanja da se muzika itekako odražava na mlade naraštaje, njihova shvatanja, idole i sistem vrednosti, što je u slučaju Srbije- pogubno.


-Muzika koja se propagira predstavlja realnu sliku budućeg društva, koje će naredne generacije osetiti u mnogo jačoj meri nego možemo da zamislimo. Sada kada bismo, kao društvo, potpuno promenili standard onoga što emitujemo, tek bi za dve generacije osetili istinsku promenu. Jer deca sad odrastaju uz ono što slušaju njihovi roditelji. Kao što smo mi odrastali uz ono što slušaju naši. Hrvatska, recimo, ima tu strategiju. Nema folk muzike u na radiju i televiziji. Sluša se ona po klubovima, i to jako, ali za još 10 godina će ta strategija i te kako uroditi plodom. Ovde takve strategije (kao ni bilo kakve druge strategije) – nema – navodi Brajić.


Prema njegovim rečima, odličnih rok bendova ima i dalje, pogotovo u unutrašnjosti Srbije, ali nemaju mogućnost da se ,,pokažu” izvan svojih gradova, jer iako u svakom gradu postoji klub, koji neguje rok i druge alternativne pravce, veliki problem je nemaština.


-Večina lokala je ograničena na bendove iz svog grada. Put i troškovi su luksuz, pa je svuda isplativije da svira lokalni bend koji već ima publiku. Isto je i u Beogradu. Sviraju uglavnom bendovi iz Beograda, a mnogo kvalitetnih bendova sam čuo iz Niša, Pančeva, Zrenjanina, Novog Sada i drugih gradova širom Srbije, koji, jednostavno, teško prolaze u Beogradu. Govorim o žanrovima koji su meni bliski. Ne zalazim u analizu narodnog miljea– naglašava Brajić.


Ekspanzija Jutjuba je, smatra, pomogla da se talenat stavi u prvi plan i pružila šansu svima da pokažu svoj talenat. Sa druge strane, iako je muzika od dvadesetog veka ozbiljan biznis, postojali su određeni kriterijumi u stvaranju iste, koji su danas za mnoge, potpuna nepoznanica.


-Ne treba stavljati roze naočare i romantizovati periode koje volimo da slušamo verujući da je muzika tad bila prava, jer se nije pravila zbog para. I te kako jeste. Ali su je pravili neki kulturniji ljudi, ljudi koji su zbog iste dobijali titule lordova i serova. Producirali su je ljudi sa više znanja, i najbitnije: slušala publika sa više strpljenj
a- ističe naš sagovornik.


Koliko god za mnoge zvučalo bolno, Vukašin tvrdi da trenutno u Srbiji ne postoji rok scena, već samo ostaci prošlog vremena, kojima preti da će ih ,,estradna era” u potpunosti pregaziti.


-Stvaraju ljudi. Ima mladih i kreativnih autora. Ali to se sve kreće u nekom meni za sad neshvatljivom smeru (to je, priznajem, moj problem), a tako i treba da bude. Treba stvoriti nešto novo sa tim fantastičnim uzorima. A ne reciklirati ih. To sebi govorim svaki dan, bezuspešno. Tako da zaista nisam taj koji može da osudi drugog jer radi to isto
– zaključio je Brajić.

O autoru

Jovana Ristić

Jovana Ristić je rođena 1991. godine i po zanimanju diplomirani novinar. Dobitnik je priznanja RTS škole za mlade novinare "Balkan media team". Osim u novinarstvu, oprobala se i u svetu PR-a i marketinga.

Ostavi komentar